Kad god želi u grad ići
svoju frajlu on obići
on se lepo uvek snađe
i polako u grad izađe.
Tamo bude do po noći
ali valja natrag doći
i tad junak on je pravi
za kapiju on ne mari,
već on ide preko žice
da savlada ne zgodice.
Kad u krug on uđe
sad mu mnogo lakše bude
dežurni mu odmah hita
za sreću ga on tad pita.
Tad oba skupa idu
da spavaju u tišini
u posebnoj sobi maloj
gde im niko smetati neće.
Kad ujutru truba svira
tad nju Vuko i ne čuje,
on i dalje tvrdo spava
svoju dragu tada sanja.
Al’ mu Sabljić san prekide
i on odmah Vuku viče
jel sa doručkom ga
čekati ne može više.
Tad se Vuko poče spreti
za doručak pripremati
iznenada za zanimanje zbor
zasvira i Vuko se devanšira.
Na doručak ne sme ići
jel će kapetan na ići
i pred stroj je tada stao
samo dok je kapetan prošao.
Na doručak on ti ide
i oprezno tada jede
a vojnici ga nešto
sa čuđem mnogo glede!