Nebojša Petnaest sam godina imala kad sam te prvi put srela, petnaest sam godina sanjala da sam te volela. Dugo sam posle toga patila toploga avgusta se nadala, jeseni sam dušu prepustila dok je sumorna kiša padala. autor: Kusturić Daniela
Continue ReadingNostalgija Ljubav za ljubav ću dati svoju dušu tvojom toplinom okupati srce srcu ću biti san javom će hodati. O nostalgijo moja kud opet mi se vrati ko te probudi ako ne on što me slušaš i hodaš u meni. I što tinjaš i topiš prošlost koja morem peni. O, […]
Continue ReadingŠapat kiše Prohladno veče spušta se Marijana sedi sama i čeka te. Kiša šapuće stakla mokra bezbroj suza sliva se, ona još uvek voli te. Noć se brže primiče srce njeno zove te ostani uvek njen i pamti je. Osvanuće i to jutro poći će i ona daleko ostaviće tragove njene […]
Continue ReadingPismo drugu I na kraju šta reći kako ulicu sećanja preći kad je ona pusta i sama. Jer ogledalo detinjstva dva lica odvaja sećanje i budućnost. autor: Kusturić Daniela
Continue ReadingMolim Molim te sumorna jeseni pokupi žuto lišće i nestani, molim te više ne dolazi. Pomozi mi Bože da ne ostarim pomozi mi kišo suze da zaboravim. Molim te sunce blato sasuši iseci mu korene jer most se ruši. Molim te cvete oči otvori i zaspalo proleće dozovi, molim te majko prozore otvori […]
Continue ReadingPoruka mesecu Eto mesečeve svetlosti eto njenih obraza po putu spira tamne oblake i pruža mojim mislima ruku. Pozdrav tebi meseče sijaj od sada svako veče sijaj meseče i otidi tamo gde ni ptica ne sleće, zasijaj njemu i dragoj deci pokaži put do sreće. Molim te […]
Continue ReadingOluja Napolju je strašno priroda noćas užasan košmar sneva zar ne vidiš kako seva to robove u juriš vetar bičom tera zar ne čuješ taj prasak iz daleka to brodovi lomove prave nasukuju se na ogromne nebeske obale. Kako tešku noć priroda stvori kakav san koji govori, kakav plamen koji rekom gori […]
Continue ReadingZaspala gitara Vidiš li tugu ove gitare i opuštene njene žice stare njenu bledu površinu tela vidiš da stoji, ali njoj povratka nema. Ona je mislima odlutala godinama nije zasvirala izgubljena za nečim traga. Jednom davno, priča kaže jedna duša u srcu je spoznade, zavoleše jedno drugo i ona […]
Continue ReadingOplakani grob Davno je rođena moja jesen od ovog trenutka nemam je više, uzdrmala me je strelom tuge pogodila ova je sa tobom u tišini ispraćena. Sumorna i hladna, duboko u srcu oplakana dugačka i sama zvezda te je ukrala. Sine nemam te više odnela mi krv u nepovrat rastavila nas sudbina gorka […]
Continue ReadingStara jesen Ponekad baš kao i sada podmuklo prošlost iglom zašiva otvore na ranama sećanja, budi staru i uspavanu jesen i poziva je na gozbu. I dovuče ta stara jesen za sobom svoje verne sluge onako požutele, bolesne spirajući im prljave obraze nakvasi gorčinom rane. Tada i njega kao roba […]
Continue Reading
Скорашњи коментари