Pred jednim umetničkim delom: ŽETVA /proza/

Pred jednim umetničkim delom: ŽETVA   Putujući kroz Vojvodinu često sam posmatrao prostrana i beskrajno široka ravničarska polja. Kao i većina ljudi, nisam mogao da prođem kraj njih, a da se ne osvrnem na događaje koji se tu, pored nas, dešavaju. Već sam odavno primetio da je značajan i veliki posao za seljaka bila žetva. […]

Continue Reading

Moj svet /proza/

Moj svet   Ponekad uhvatim sebe kako razmišljam o onome što sam do sad postigao u svom životu. To osvrtanje u nazad budi u meni prijatna osećanja. Gledajući u prošlost, a mogu reći i sadašnjost, primećujem da za sebe mogu da kažem da sam bio i ostao srećan. Mislim da je to najvažnije u životu […]

Continue Reading

Ruke /proza/

Ruke   Ruke upravljaju svetom. Neki ljudi imaju ruke koje dosežu daleko i imaju veliki uticaj na one manje, čije ruke nisu toliko dugačke. Kada neko kaže: „Sve konce držim u svojim rukama“ znači da ima neku moć. Tu moć „dalekoruki“ znaju da koriste tako što će mnogima napraviti probleme. Zbog tih ruku dešavaju se […]

Continue Reading

Vicevi /humor/

Vicevi   Mladi terazijski Crnogorac brzo uspeo u životu i postao direktor tek oformljene firme. Pun sebe, spakovan, miriše, prvi dan na poslu u tek otvorenoj firmi. Kaže mu sekretarica: "Gospodine direktore, čekaju vas stranke". Veli nasijenac: " Neka uđu, neće napolju da drežde".  Uđu stranke, šjednu.  Veli ovaj naš: " Samo minut me pričekajte, […]

Continue Reading

Kamenje, šljunak i pesak /humor/

Kamenje, šljunak i pesak   Profesor filozofije je pred studentima, a ispred sebe ima nekoliko predmeta. Kada je čas počeo, bez reči uzima u ruke veliku praznu teglu od krastavaca i počinje je puniti kamenjem prečnika oko 5 cm. Kada je napunio upitao je studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste. […]

Continue Reading

Višnja /poezija/

Višnja   Ovi’ dana lišće savišnje naglo opada,nepotreban teretsa leđa ostavlja,posle zimskog snasvoj aktivan životona nastavlja. Za dobar sanhladnoća njoj ne smeta,korisnija jeod mnogih drveta. Kad topliji dani dođuiz sna se rano budi,ponaša se kao vredni ljudi. Kad ustanesva priroda lepaoko nje postane,belu haljinu onaobuče, onda budelepša nego juče. Bela haljinana njoj samo blista,voli da […]

Continue Reading

Golubica bela /poezija/

Golubica  bela   Golubica bela,svog golubasebi je dovela,da joj društvo pravii da je zabavi. U starome gnezduviše ne mogu biti,pa će svoje novognezdo sviti,u njemu ćeako Bog dagolubiće gajiti. Kad golubići porastuiz gnezda izlete,zalepršaju se idignu u visine,od roditelja odu svojim putem u daljine.     Novi Sad, 13.11.2001.god.Autor: Ranko Mijailović

Continue Reading

Saveta /poezija/

Saveta     Sad je tačnoosamnest satiSaveta trebaiz „Vodovoda“da se vrati. Na godišnjem odmoru se nalazi,sa drugaricama se pazi. Otišla jeda ih vidipožele se jako,dobro je što je tako. U banku ćeda svrati,račune da plati,platu da podigne,rođendan će Cecibrzo da stigne. Skupoće su treba puno para,zima stigla,mraz prozore šara. Sedim u kućivatru ložimne mogu sa […]

Continue Reading

Tito – bolestan /poezija-politika/

Tito – bolestan     Na početku 80–te godineloše vesti pišu novine:da je Tito bolestan. U Ljubljanskoj bolniciTito nam leži,svima namakoža se ježi. Doktor Debejki pregledaTitu levu nogu,pa i on reče ništa ne mogu. Titu se ništane sme dogoditi. Zima jestenarod sav zebešta će Titouraditi od sebe.     Autor: Ranko Mijailović

Continue Reading

Tito – operisan /poezija-politika/

Tito – operisan     Jednog hladnog danasve stanice javile su namada je bolan naš veliki vođa… Druga Tita boli leva noga,pa se mora operisat odma. Operacija je vrlo stručna bila,al' se slabo vežu tkiva. Zato mora amputacije biti,našeg dragog Tita izbaviti. Ceo narod Titu poručujehrabar budi – to ti dolikuje. Poduhvat je vrlo težak […]

Continue Reading