Šta treba znati o pesticidima?
Prema hemijskom sastavu pesticidi se dele na:
* neorganske supstance koje potiču iz biljaka, bakterija i gljiva, i
* organske sintetske materije kojima pripadaju oraganohlorirani pesticidi, organofosforni pesticidi, triazini, derivati fenoksi-ugljovodonične kiseline, piretroidi i dr.
Postoje određeni parametri koji se odnose na unos pesticida u organizam, kao i na sadržaj pesticida u hrani:
1) DDD (dozvoljena dnevna doza) ili ADI (available daily intake) koja se izražava u mg / kg telesne mase čoveka / dan, a predstavlja količinu ostataka pesticida koja pri dugotrajnom unošenju u organizam ne predstavlja opasnost za zdravlje čoveka. ADI vrednost je određena na osnovu istraživanja na životinjama uzimajući u obzir tzv. «faktor sigurnosti» prema kojem se rezultati dobiveni na životinjama umanjuju za 50 do 500 puta. ADI vrednosti se usklađuju na nivou međunarodnih organizacija.
2) (K) dozvoljena količina ostataka pesticida u pojedinoj vrsti hrane izračunava se iz
dozvoljene dnevne doze (ADI), prosečne količine hrane koja se dnevno konzumira (Q)
i prosečne telesne mase čoveka (70 kg).
K = ADI x 70 x 1000 / Q (mg / kg ili ppm)
K vrednost predstavlja toksikološku granicu – sve vrednosti iznad dozvoljene mogu biti štetne po zdravlje.
Zagađenje zemljišta potiče od materija koje se koriste u poljoprivredne svrhe (pesticidi), radi zaštite bilja od bolesti i štetočina, i to nestručnim korišćenjem. Ovaj problem se najčešće javlja prilikom upotrebe pesticida na neadekvatan način, jer se oni upotrebljavaju od strane svih fizičkih lica, bez prethodnog stručnog objašnjenja za njihovu upotrebu. Tom prilikom bi trebalo zakonski regulisati promet pesticida u poljoprivrednim apotekama, da se materije koje se koriste u poljoprivredne svrhe moraju strogo kontrolisati prilikom kupovine i njihove upotrebe.
Pesticidi i njihovi metaboliti, koji se najčešće nalaze i zemljištu su na USEP-a listi kao zagađivači životne sredine.
Masovnom primenom pesticida, a naročito pri gajenju biljaka i životinja dolazi do široke kontaminacije životne sredine, a naročito hrane i vode. Pesticidi se uključuju u kolo kruženja materija u biosferi i tako rasprostiru najviše u zemljištu i vodi. Posebnu opasnost predstavljaju stabilni, postojani pesticidi.
Pod pesticidima, u smislu ovog pravilnika, podrazumevaju se i produkti biotransformacije pesticida, kao i zagađenja u gotovom proizvodu.
Prema novom Zakonu o bezbednosti hrane, proizvođači moraju imati dokaz, odnosno izvršene analize o kvalitetu i zdravstvenoj bezbednosti namirnica, pre puštanja robe u promet. Zakon predviđa prelazni rok od dve godine za prilagođavanje novom sistemu proizvodnje i poslovanja. Nakon toga poljoprivrednici moraće da budu upisani u registar proizvođača, biće u obavezi da vode tačne podatke o proizvodnji i prometu namirnica, da redovno kontrolišu prisustvo štetnih organizama i čuvaju propisanu dokumentaciju pet godina.
Takođe, biće dužni da vode evidenciju o proizvodnji i knjigu o tretiranju sredstvima za zaštitu bilja, na primer, datum berbe zbog karence, količina pesticida koja je korišćena i slično, ali i da sarađuju sa stručnom službom kako bi se prilagodili propisima novog zakona.
Radiće se potpuni nadzor svih proizvoda biljnog porekla. Koliko je važno raditi kontrole plodova na ostatke pesticida i teških metala, jednako je bitno ispitivati i kvalitet zemljišta, vode, semena i samog stabla.