…početak i prvu verziju nastavka priče možete pročitati ovde
Još u avionu smo odlučili da ovaj put dobro razmislimo i budemo oprezniji. Zato nismo htjeli uz obalu mora. Australijske su vode pune ajkula, a i krokodila mi je bilo dosta. Zato samo daleko od vode, negdje u unutrašnjost. Nađemo mi lijepu neobično jeftinu farmicu, a kenguri okolo veselo skakuću. Baš su simpatični! Smjestimo se fino, 3 kupatila, da se ne guramo. Uđem ja u jedno-nema vode! Isto i sa druga dva. Hajde nema veze, da se ne nerviramo odma. Iskopamo mi rupu u pjesku i malo se plahnemo. Baš je bilo lako kopat. Sutra dan vrijeme divno, ni daška vjetra. Kakva Florida! Australija je zakon! Kažu da je u ovom dijelu uvijek ljeto. Jedino što je noću vruće, nemere se spavat. Preko dana se sunčamo, al problem je što se ne sunčamo sami. Sunčaju se i zmije. Nakon par mjeseci sam se baš poželio istuširat. Voda nikad nije došla. Sve smo išli 10-tak kilometara do komšije na bunarić. Fini neki čojk, domorodac. A oni kenguri se navikli na nas, pa samo što po glavi ne skaču. Nekako bi kengure i prebolio, samo kad mi domorodac nađe guju pod jastukom. Kaže SNAJK. Psujem li mu i snajku i majku i Australiju. Prekipilo mi je iste sekunde. Draže mi je spavat s lopovima u svojoj zemlji, nego sa zmijama u tuđoj.
Tako se mi najzad vratismo u domovinu. Smjestiše nas na Kosovo. Džaba nam kuću dali, samo da se naselimo. Ma đe to na svijetu ima. Što raz…aše vako dobru državu, to mi nikad neće biti jasno? A moram priznat da sam razmišljo o Švedskoj. Kažu da su Šveđanke divne životinje.